Pozdrav iz sveta...
Divan dan, verujem i kod vas iako sam ja malo udaljena od mog Novog Sada.
Nedostaju mi miji najmiliji. Posao je završen a misli se samo roje. Malo šetnje, uz odmor uz hladnu krignu piva sa koje sure kapljice, ali društvo prosečno, u svakom slučaju promena prija ali nije ovo sa kim bih podelila i smeh i suze.
Razmišljam, ovo je upućeno pre svega mom novom Poznaniku, jer oprosti Vedrane, do statusa Prijatelja malo se ipak teže dolazi.
Mi vidimo ljude i stvari oko sebe ne onakve kakvi su, već kakvi smo mi.Zato dve osobe gledajući nešto ili nekoga, dolaze do razlčite reakcije. A to je mislim ono što Tebe muči,ono i one koji te trenutno misliš muče, gledaš kroz vizir svojih demona. A ko zna šta jadni ljudi misle i osećaju. Možda i nisu jadni ali sasvim sigurno ne osećaju to što i Ti. I zato to treba da kažeš.
Obraćam se vedranu zato što jedini nije nudio bezvezne variante sexa,, piće, masažu ili već neku nebulozu posle prvog posta. Nego normalno razgovarao.
Nisam ni ja cvećka ali sam budalam okružena. mnogi verovatno i mene tako doživljavaju,ali... to je sad već njihov problem a ne moj.
ha kakva, autobiografska kontatatcija mog literarnog priojatelja de mela: kakva greška deMelo....
a rekao je..."... ja hoću da upravljam tvojim životom umesto tebe, hoću tačno da ti kažem kakav treba da budeš i tako treba da se ponašaš, i biće bolje da se ponašaša kako sam ja odlučio, jer ću inače kazniti sebe, učinivši da iz mene izbiju negativna osećanja!.."
Verdarne, da li Ti to činiš. Svi smo mi ludi dušo, no ne može se pobeđivati porazivši nekoga!!!!
Moj "PRijatelj de melo rekao je i sledeće, da nam je život ono što nam se dešava dok smo obuzeti drugim planovima". Blago njemu, kako je to lrpo definisao a sam se nije pridržavao, nikada.
Imala sam potrebu da na ovaj put ponesem neku staru dokumentaciju. Uspomene, pisma, razglednice.I sad ih čita, Sa ssun%u0
